| | Hutovo blato Park Prirode |
| Adresa: | |
| PTT, Mjesto: | KARAOTOK - ČAPLJINA |
| Država: | Bosna i Hercegovina |
| Telefon: | +387 36 814 716, 814 715 |
| Fax: | +387 36 814 716, 814 715 |
| Mobilni telefon: | |
| E-mail adresa: | Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript |
| Web adresa: | http://www.hutovo-blato.ba/ |
| Kratki opis: | Na jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uvjete za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Močvara je interesantna i zančajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog stajališta. Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Hutovo blato teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432m. Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime.Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995.godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode. Tako visoka razina podzemnih voda utječe na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela. Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora (Jelim 18 m). Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Sva jezera Hutova blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga. Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Dužina Krupe iznosi 9 km, a prosječna dubina joj je oko 5 metara. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od "izvora" prema ušću, i od ušća prema "izvoru". Do ove pojave dolazi kada uslijed visoke razine i velikog protoka vode,rijeka Neretva potisne Krupu. Zahvaljujući blizini i utjecaju Jadranskog mora, izobilju vode okružene kraško- brdovitim terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutova blata je iznimno vrijedna. Rijetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta. Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena, močvarna, livadska i šumska. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem (Nymphaea alba) i lokvanjem (Nuphar luteum). Pored njih u vegetaciji vodenih površina zastupljeni su i mrijesnjak (Potamogeton sp.), žabnjak (Ranunculus sp.) itd. Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste : trska (Phragmites sp.), rogoz (Typha sp.), šaš (Carex sp.) i sita (Juncus sp.). Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost Hutova blata. Značajne vrste ovih tipova vegetacije su: jasen (Fraxinus sp.), hrast (Quercus sp.), veprina (Ruscus sp.), nar (Punica sp.), borovica (Juniperus sp.), vrba (Salix sp.), brijest (Ulmus sp.), joha (Alnus sp.), kupina (Rubus sp.), dud (Morus sp.), kopriva (Lamium sp.), djetelina (Trifolium sp.). Neke biljne zajednice tek su mjestimice razvijene, dok su neke vrlo raširene i pokrivaju velike površine. • Biljni svijet Zahvaljujući povoljnim ekološkim uvjetima i utjecaju mediteranske klime na prostoru Parka prirode po posljednjim istaživanjima projekta Life utvrđeno je više od 600 biljnih vrsta. Na okolnim brdima nailazimo na elemente makije karakteristične za submeditransko područje. Šmrika (Juniperus oxycedrus) L. i zelenika (Phylirea media) L. karakteriziraju se tamnozelenom bojom, najveće površine su na Crnom brdu po čemu je i dobilo naziv, jer izgleda crno iz daljine.Javlja se također na ovom području i smrdljika (Pistacia terebinthus) L. itd. Samo na jednom lokalitetu i to izdvojenom otoku u samoj močvari zastupljena je lovorika (Laurus nobilis) L. U vegetacijskoj skupini koja okružuje Hutovo blato od drveća zastupljene su: crni jasen (Fraxinus ornus) L. , crni grab (Ostria carpinipholia) Scop., košćela (Celtis australis) L., itd. a od grmova u ovom prostoru zastupleni su šipak (nar)(Punica granatum) L. , drača (Paliurus spina christi) Mill. , tilovina (Petteria ramentacea) Presl. , drijen (Cornus mas) L. , itd. Od prizemne flore zastupljenije vrste su: kadulja (Salvia officinalis) L. , smilje (Helichrysum italicum) (Roth.) Mill. Corr. Guss., vrijesak (Satureja montana) L. Itd. Od vrsta vodene vegetacije nazastupljeniji je lokvanj (Nuphar luteum) L , lopoč (Nymphaea alba) L. , itd. Dalje se smjenjuje močvarna vegetacija sa vrstama: rogoz (Typha angustifolia), zatim dolazi pojas trske i šaša (Phragmites communis) Trin., ovaj pojas na nešto višim terenima smjenjuje pojas ljutika (Cladium mariscus) (L.) Pohl., i dalje busenasti šaš (Carex elata)All. Od drvenastih vrsta u depresiji "Hutova blata" nalaze se: rakita (Salix purpurea) L., bijela vrba (Salix alba) L., bijeli dud (Morus alba) L., smokva (Ficus carica) L., jasen (Fraxinus angustifolia) L. , itd. Lako učljiva zonalnost vegetacije uz nezaobilazni utjecaj vode predstavlja idealne uvjeta posebno za bogatstvo ptičije populacije. Koloriti različitih boja vegetacije uz plavetnilo vode pružaju poseban ugođaj i vrijednost krajobraza. Još jedna velika karakteristika u vegetacij "Hutova blata" je ta što dolazi do prirodne revitalizacije močvarnog jasena (Fraxinus angustifolia) L. i nastanjuje prostore stare postojbine. • Životinjski svijet Između ostalog posebno bogatstvo "Hutova blata" predstavljaju ptice. "Hutovo blato" se nalazi na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i Srednje Europe prema Aziji i Africi. U periodu seobe ptica one uz povoljne abiotičke (klima, geografski položaj, voda, tlo i dr.) i biotičke uvjete (vegetaciju, mikro i makro faununa, i dr.) na prostoru "Hutova blata" nalaze obilje hrane, tišine i mira za odmor te je zbog toga ovaj prostor od davnina prepoznat kao važno stanište ptica močvarica. Najveći broj vrsta ptica je registriran u vrijeme jesenske i proljetne sobe, a također veliki broj vrsta ptica se zadržava na zimovanju i gniježđenju. Prema posljednjim istraživanjima projekta Life na prostoru Parka prirode "Hutovo blato" zabilježeno je 163 vrste ptica iz 39 porodica. Prema sezonskom statusu, najveći broj vrsta pripada zimovalicama i to 53 vrste. U zimskom periodu seobe ptica na prostoru "Hutova blata" zna boraviti i do nekoliko desetaka tisuća jedinki raznih vrsta ptica. Impozantno je promatrati jata od po nekoliko tisuća jedinki u njihovom kretanju nad ovim poručjem. Uz povoljne klimatske uvjete i obilje hrane određeni broj ptičji vrsta ostaje tijekom cijele godine na prostoru "Hutova blata", gnjezdi se i podižu svoje mlade Iz te grupe izdvojiti ćemo neke vrste: mali vranac (Phalacrocorax pygmeus) Pallas, Pygmy Cormorant. , mala bijela čaplja (Egretta garzetta) Linnaeus, Little Egret. , siva čaplja (Ardea cinerea) Linnaeus, Grey Heron. , čaplja danguba (Ardea purpurea) Linnaeus, Purple Heron. , žuta čaplja (Ardeola ralloides)Scopoli, Squacco Heron. , gak (Nycticorax nycticorax) Linnaeus, Night Heron. , divlja patka (Anas platyrhynchos) Linnaeus, Mallard. , Heron. i druge vrste. Od velikog bogatstva ptičjeg fonda izdvojiti ćemo: divlja patka (Anas platyrhynchos) Linnaeus, Mallard. , patka njorka (Aythya nyroca) Guldenstadt, Ferruginous Duck. , patka zviždarka (Anas penelope) Linnaeus, Wigeon. , patka pupčanica (Anas querquedula) Linnaeus, Garganey. , liska (Fulica atra) Linnaeus, Coot. Velika bijela čaplja (Egretta alba) Linnaeus, Great White Egret. , jastreb (Buteo buteo) Linnaeus, Buzzard. , sova (Bubo bubo) Linnaeus, Eagle Owl. , vrana (Corvus cornix) Linnaeus, Hooded Crow. i dr., ove vrste su zastupljene u zimskom periodu. Zastupljene su i druge vrste kao što su: Ždralovi (Grus grus) Linnaeus, Common Crane., prepelica (Coturnix coturnix) Linnaeus, Quail. , jarebica trčka (Perdix perdix) Linnaeus, Grey Partridge. , golub grivnjaš (Columba palumbus) Linnaeus,Woodpigeon, srebrnasti galeb (Larus argentatus) Pontoppidan, Herrning Gull. , roda (Ciconia ciconia) Linnaeus, White Stork., čaplja danguba (Ardea purpurea) Linnaeus, Purple Heron. , poljska ševa (Alauda arvensis) Linnaeus, Skylark., i druge vrste. Ovakvo bogatstvo aviofaune trebamo zdušno zaštititi i čuvati te predati u zalog budućim generacijama da sačuvaju i njeguju ovakva prirodna bogatstva. •Vode U vodama Hutova blata ima 22 vrste riba iz 12 porodica od kojih su endemske vrste podustva (Chondrostoma kneri) Heckel, 1843., zubatak(Salmo dentex) Heckel, 1854., neretvanski vijun (Cobitis nerentana) Linnaesus, 1758 , Glavočići Knipowitschia punctatisima croatica i Knipowitschia sp. Najpoznatije vrste su obični šaran (Cyprinus caprio) Linnaesus 1758, linjak (Tinca tinca) Linnaeus 1758, keljavac (Scardinius scardafa) Bonaparte 1837, plotica (Rutilus basak) Heckel 1843, američki somić (Ameiurus nebulosus) Lesueur 1819, i dr. Vode Hutova blata su preko rijeke Krupe i Neretve povezane sa Jadranskim morem tako da i neke migratorne vrste koje obitavaju u slanoj vodi dolaze u Hutovo blato i prilagođavaju se u uvjetima slatke vode, najpoznatije vrste su europska jegulja (Anguilla anguilla) Linnaeus 1758, cipol glavaš (Mugil cephalus) Linnaeus 1758. i dr. Povijest Hutova blata Okolna sela smještena na rubovima Parka i njihovo stanovništvo je stoljećima živjelo i živi uz blato i od blata. Tu su nalazili hranu, drvo za ogrijev i ovaj prostor im je služio za ispašu stoke najvećim dijelom godine. Ribarenje na prostoru Parka se odvijalo na tradicionalni način uz uporabu čamaca i lađaca na vesla, mreža i vrši koje su ribari sami pravili. Posebna čar tog načina ribarenja je ribarenje sa ostima. Samo oni lovci koji imaju dobro oko, reflekse i izvježbanu ruku imaju uspjeha. Isto tako ovaj prostor je bio prepoznatljiv po lovu na pernatu divljač, od 1999. godine lov je u cijelosti zabranjen. Od lovišta do zaštićenog bisera submediteranske močvare "Hutovo blato" kao iznimno stanište za brojne biljne i životinjske vrste spominje se od davnina. Poslije Drugog svjetskog rata "Hutovo blato" je bilo zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Povjest "Hutova blata" kao zaštićenog dijela prirode počinje od 03. lipnja 1954. godine kada je ustanovljen ornito-faunistički rezervat "Hutovo blato" 6144 ha. U sklopu ornito-faunističkog rezervata 1959. god. izdvojen je strogi ptičiji rezervat Škrka (350 ha), zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti. Zbog svog međunarodnog značaja, "Hutovo blato" je 1971. god. uvršteno u "Popis močvara od međunarodnog značaja", a 1980. god. uvršteno je u "Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara". Kao posebno lovište "Hutovo blato" službeno egzistira sve do 30. ožujka 1995. god. kada je zbog svojih prirodnih vrijednosti proglašeno Parkom prirode. Javno poduzeće Park prirode "Hutovo blato" utemeljeno je Odlukom Vlade HR HB 1995. god. (Narodni list HR HB br. 45/95) sa sjedištem na Karaotoku općina Čapljina, i od tada gospodari prostorom koje zauzima Park prirode "Hutovo blato". Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. god. "Hutovo blato" u listu međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. god. Park prirode "Hrtovo blato" upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologij Ramsarske konvencije i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu. Lokaliteti u blizini Gabela Nakon propasti antičke Narone razvio se u dolini Neretve u srednjem vijeku jači trgovački centar - Gabela (poznat kao tržnica roblja). Sva današnja Gabela je na desnoj opbali Neretve za razliku od povijesne, koja se nalazila na lijevoj obali ove rijeke. Gabela se prvi put spominje 1 186. godine po nazivom Drijeva, skela, lađa (od drvo lađa, skela). Pod nazivom Gabela prvi put se spominje 1399. godine, a ova riječ potječe od romaniziranog arabizma kabalah - srednjelatinski, talijanski gabella - carinarnica, porez. Kroz povijest zbog svog geostrateškog položaja bila je pod utjecaje raznih osvajača i vladara. Tako je 1715. godine razorena od strane Mlečana i više se nije obnavljala. Stari grad Gabela nalazi se na desnoj obali Neretve 5 km južnije od Čapljine. Kroz gabelu prolazi regionalni put Čapljina - Metković (RH). U novijoj povijesti ovaj prostor je bio predmet rasprava i tvrdnji o postojanju "Troje" na lokalitetu Gabele i okolice. Mogorjelo (Vila Rustica) Ruševine utvrđene kasnoantičke vile na bržuljku Mogorjelo u Čapljini ubrajaju se među značajne spomenike rimskog doba. Otkopane su između 1899 i 1903. godine a u narednim godinama konzervirane. Sama riječ Mogorjelo potječe od slavizioranog imena poznatog panonskog sveca Hermagora, koji je nastradao u doba Dioklecijanovih progona. Prema Đuri Basleru Mogorjelo je dobilo naziv od neke riječi romanskog porijekla (na aromunsko magura) što znači pošumljeni brežuljak. Prema narodnoj etimologij ime mogorjelo dolazi od riječi "mnogo gorjelo" Karlo Patsch prvi istraživač Mogorjela, posvetio je posebnu pažnju ostacima utvrđene vile s početka IV stoljeća nove ere. Već u I stoljeću n. E. Ovdje postojalo veliko poljoprivredno imanje sa zgradama za stanovanje, staje, mlinovi, pekarna, uljara i kovačnica. U III stoljeću ovo imanje je zahvatio požar i uništio veliki dio pogona. Prodorom barbara u Rimsko carstvo vila se orađuje velikim zidom a kutovi i ulazi pojačavaju se isturenim tornjevima. Zapadni Goti 401 - 403. godine provalili u Dalmaciju pa su razorili i vilu na Mogorjelu. Malobrojno preživjeli stanovnici nisu više ekonomski ojačali toliko da bi imanje obnovili u svojim prijašnjim razmjerim. Mogorjelo je smješteno na ovećem brežuljku u neretvanskoj ravnici odakle se pruza dobar pogled na Neretvu i okolne ravnice. Nalazi se 2 km južnije od Čapljine uz regionalni put Čapljina - Gabela - Metković (RH). Smješteno jesa desne strane rijeke Neretve u neposrednoj blizini ušća rijeke Trebižat u Neretvu. Danas predstavlja kulturno povijesni spomenik te omiljeno mjesto za domaće i strane posjetitelje. Počitelj Etimologiju toponima Počitelj Vladimir Mažuranić (Prinosi za hrvatski pravno povijesni riječnik JAZU, Zagreb, 1908 - 1922, 957) izvodi iz glagola "počiti" - počinuti. Početci Počitelja pripisuju se kralju Tvrtku I., ali se izvor podataka nigdje ne navodi. Pripadao je župi Dubrava. Uz Stalno širenje Otomanskog carstva i širenja osvojenih teritorija prema zapadu i jugoistoku na udaru se našao i Počitelj, kojeg je samo nekoliko godina ranije dao utvrditi Hrvatsko - Ugarski kralj Matijaš. Hamza - beg osvojio je Počitelj 20. rujna 1471. godine, uslijed čega je uslijedio egzodus stanovništva, islamizacija, harač i druge posljedice proizišle od strane turske vlasti. Tako se Počitelj našao u rukama Turaka i ostao više od 400 godina. Stari grad Počitelj smješten je na stmoj litici sa lijeve strane Neretve, 4 kilometra sjeverno od Čapljine u pravcu Mostara. Ispod starih zidina i naselja izgrađenog u novije vrijeme prolazi magistralni put M17 Mostar - Čapljina - Metković (RH). Upravo tako dobar položaj mu je omogućavao kontrolu trgovine Neretvom i putnim pravcem uz Neretvu od mora prema unutrašnjosti i obrnuto. Predstavlja kulturno povijesnu urbanu cjelinu sa vrijednim spomenicima. Kao takav predstavlja prepoznatljivu turističku destinaciju. Nekropola stećaka Radimlja Nekropola stećaka Radimlja nalazi se u Vidovu polju, 3 km zapadno od Stoca, na putu Čapljina - Stolac. Po brojnosti primjeraka (133 stećka, čak je njih 63 ukrašeno različitim motivima, najčešće u obliku stiliziranih križeva) raznovrsnosti i zastupljenosti svih osnovnih oblika, relativno visokoj umjetničkoj kvaliteti izrade, bogatstvu plastičnih dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju poznate historijske ličnosti, kao i svom neobičnom smještaju i dostupnosti. Nekropola Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog perioda u BiH. Nekropola u Radimlji uvrštava se u red najukrašenijih nekropola u BiH. Po svojim likovnim odlikama nekropola na Radimlji spada među nekoliko najvrijednijih i najznačajnijih nekropola stećaka uopće. Najviše stećaka potječe iz petnaestog i šesnaestog stoljeća. Od svih motiva vjerojatno je najpoznatiji obris muške figure s uzdignutom rukom, koji kao da govori putniku da će u ovom tvrdom i kršnom hercegovačkom kraju naići na gostoljubive i prijateljski raspoložene ljude. Stolac Današnji gradić Stolac nalazi se na lijevoj obali Bregave, burne povijesti i bogate kulturno povijesne baštine. Predstavlja kasnoantičko utvrđenje, srednjovijekovnu i novovjekovnu utvrdu, te austro-ugarsku kasarnu. Utvrdu iznad današnjeg grada Stoca čini sistem zidova i tornjeva koji su se gradili u više etapa kroz povijest od 4 stoljeća, turske i austro-ugarske vladavine ovim prostorima. U srednjem vijeku Stolac se spominje pod imenom Vidoški grad. Ime je dobio po rijeci Vidoštici današnjoj Bregavi. U povijesnim vrelima spominje se 1444. godine. Smješten je važnim trgovačkim putevima koji su vodili u zaleđe a koristili su ih dubrovački trgovci. Grad i posebice njegovo okruženje obiluju prirodnim, prapovijesnim i rimskim ostacima koji predstavljaju značajni potencijal za razvoj turističke i drugih komplementarnih djelatnosti. Hutovski stari grad Nalazište Badanj kod Borojevića nedaleko od Stoca spada u najznačajnija kulturno - historijska nalazišta u Bosni i Hercegovini. Predstavlja jedinstven lokalitet jadranskog klimatskog područja uopće. Radi se o lokalitetu iz paleolitskog doba. Predstavlja bogato arheološko nalazište, te najstariji crteži u BiH ugravirani u stijeni. Pronađeni predmeti zorno govore o životu od otprilike deset tisuća godina prije Krista. Badanj i okolni kulturno povijesni spomenici predstavljaju značajni potencijal ovog prostora, svakako ih sačuvati i revalorizirati na adekvatan način. Stari hutovski Grad smješten je na strateški najvažnijem klancu u donjoj Hercegovini. Na mjestu križanja puteva od mora prema unutrašnjosti. Nalazi se na putu Čapljina - Neum iznad mjesta Hutova po kojem je i dobio ime. Korijeni Hutovskog Grada sežu iz antičkog doba o čemu je prvi pisao K. Herman. Njegova okolina je bogata kulturno povijesnim spomenicima i nalazištima iz srednjeg vijeka. Tradicija zapisana više desetljeća kaže da su ovdje grad sagradili Mlečani u vrijeme morejskog rata zbog povezivanja posjeda u Neretvi i Boki zaleđem Dubrovačke Republike. U navratima gospodarili su ovim prostorom do Požarevačkog mira 1718. godine. Kasnije je ovim gradom stolovao Mehmed - beg Rizvanbegović u pučkoj predaji poznat kao Hadži - beg. On je grad dogradio i postavio središnju kulu. Gradske zidine su dijelom očuvane do danas, te uz druge karakteristične spomenike iz okruženja predstavlja značaja potencijal ovog kraja. Pećina Badanj Nalazište Badanj kod Borojevića nedaleko od Stoca spada u najznačajnija kulturno - historijska nalazišta u Bosni i Hercegovini. Predstavlja jedinstven lokalitet jadranskog klimatskog područja uopće. Radi se o lokalitetu iz paleolitskog doba. Predstavlja bogato arheološko nalazište, te najstariji crteži u BiH ugravirani u stijeni. Pronađeni predmeti zorno govore o životu od otprilike deset tisuća godina prije Krista. Badanj i okolni kulturno povijesni spomenici predstavljaju značajni potencijal ovog prostora, svakako ih sačuvati i revalorizirati na adekvatan način. |
| Predstavljanje: | |
Dodaj ovu stranicu na Vašu omiljenu društvenu mrežu
